IZVEŠTAJ sa Javnih konsultacija za Nacrt zakona o odgovornosti za štetu prema životnoj sredini, održanih 11. oktobra 2019. godine

Javne konsultacije za Nacrt zakona o odgovornosti za štetu prema životnoj sredini je otvorio Slobodan Perović, pomoćnik ministra za Sektor za strateško planiranje i projekte a zatim se Olivera Zurovac Kuzman, savetnica za životnu sredinu, obratila prisutnima ispred Misije OEBS-a u Srbiji.

Tina Janjatović, samostalna savetnica, je ispred Ministarstva zaštite životne sredine predstavila Nacrt zakona o odgovornosti za štetu prema životnoj sredini.

Stručnu analizu odredaba Nacrta zakona o odgovornosti za štetu prema životnoj sredini su izlagali Sreten Đorđević, advokat, Mirko Popović, samostalni konsultant i Jovan Rajić, advokat.

Marija Todić, Načelnik Odeljenja za koordinaciju i upravljanje u vanrednim situacijama iz Sektora za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova je predložila da stav 4. člana 9. Nacrta zakona o odgovornosti za štetu prema životnoj sredini bude poseban član jer se tiče situacije kada nadležni organ preduzima preventivne mere. Takođe je istakla da je u koliziji član 9. stav 1. i član 8 stav 1. Nacrta zakona odnosno ili preventivne mere preduzima operater neodložno ili mu ih nalaže nadležni organ. Predložila je da član 9. glasi: „Nadležni organ može u svakom trenutku: 1. naložiti operateru da dostavi podatke o svim neposrednim opasnostima od štete u životnoj sredini ili o sumnjivim slučajevima takve neposredne opasnosti; 2. naložiti operateru preduzimanje potrebnih preventivnih mera; 3. izdati operateru uputstva o potrebnim preventivnim merama koje treba preduzeti; 4. sam preduzeti potrebne preventivne mere kada operater nije poznat ili nije dužan snositi troškove preventivnih mera, u skladu sa ovim zakonom; 5. sam preduzeti potrebne preventivne mere.” Nadležan organ koji preduzme preventivne mere ima pravo na naknadu troškova prema operateru, u skladu sa ovim zakonom.” Marija Todić iz Ministarstva unutrašnjih poslova je dalje istakla da se ne slaže sa formulacijom člana 27. koja glasi: „Nadzor nad sprovođenjem odredbe člana 9. zakona vrši i ministarstvo nadležno za poslove zaštite i spasavanja, u skladu sa zakonom. Inspekcijski nadzor nad primenom odredbe člana 9. zakona vrši i inspekcija nadležna za poslove zaštite i spasavanja, u skladu sa zakonom”. Marija Todić je predložila da se st. 2. i 4. člana 27. izbrišu. Marija Todić je obrazložila da Ministarstvo unutrašnjih poslova, Sektor za vanredne situacije, sprovodi nadzor u skladu sa svojim propisima. Sektor za vanredne situacije u skladu sa svojim propisima kontroliše privredna društva i druga pravna lica koja imaju obavezu izrade plana zaštite od udesa u skladu sa propisima koji se odnose na tu oblast a to su čl. 64-66. Zakona o smanjenju rizika i upravljanju vanrednim situacijama („Službeni glasnik RS” broj 87/18) i Pravilnik o vrsti i količini opasnih supstanci na osnovu kojih se sačinjava Plan zaštite od udesa („Službeni glasnik RS”, broj 34/19). Nacrt zakona o odgovornosti za štetu prema životnoj sredini bi prvobitnom ovakvom formulacijom dao veću nadležnost nego što je Sektor za vanredne situacije ima prema svojim propisima.

Andrej Pak iz Sektora za nadzor nad obavljanjem delatnosti osiguranja Narodne banke Srbije je izjavio da su svi učesnici koji su govorili pomenuli su finansijsko obezbeđenje. Imajući u vidu značaj zaštite životne sredine, trebalo bi raditi na stvaranju uslova za uvođenje obavezne finansijske garancije, ukoliko trenutno zbog nedostatka odgovarajućih podataka ili drugih razloga za to ne postoje uslovi. Važno je, pre svega, da se obezbede odgovarajuće metodologije za procenu rizika po delatnostima koje bi bile obuhvaćene ovim zakonom, kao i metodologije procene šteta prema životnoj sredini. Od strane diskutanata pomenuta je i potreba stvaranja posebnog fonda vezano za ove štete. Kako je pravnim tekovinama Evropske unije predviđeno da će države članice preduzeti mere radi podsticanja razvoja instrumenata finansijskog obezbeđenja, između ostalog, i za slučaj nesolventnosti, u okviru sistema potencijalno obaveznog osiguranja mogao bi da bude uspostavljen fond koji bi se finansirao iz dela premije osiguranja. Iz fonda bi mogle da budu pokrivene štete npr. za slučaj nesolventnosti operatera, kao i da se nadoknade troškovi koji premašuju sumu osiguranja, maksimalnu obavezu osiguravača. Za početak rada ovog fonda bilo bi potrebno da se planiraju i izdvoje sredstva iz budžeta. Radi se svakako složenom pitanju koje zahteva dalju analizu.

Goran Sekulić iz udruženja „Svetski fond za prirodu” je izjavio da je termin „prirodna staništa” nejasan i da ne postoji ni u jednom drugom zakonskom aktu i da bi ga trebalo zameniti sa drugim jasnijim terminom. Predložio je da se termin „prirodna staništa” veže za Pravilnik o kriterijumima za izdvajanje tipova staništa, o tipovima staništa, osetljivim, ugroženim, retkim i za zaštitu prioritetnim tipovima staništa i o merama zaštite za njihovo očuvanje („Službeni glasnik RS”, broj 35/10), odnosno Zakon o zaštiti prirode koji koriste termin „prioritetni tipovi staništa”. Takođe je istakao da je za termin „usluge” i „usluge prirodnih resursa” uobičajen termin „ekosistemske usluge” iako i on nije nigde uveden u zakonodavstvo.

Bratislav Poprašić iz udruženja „Kruševački ekološki centar je izjavio” da je pozitivan napredak donošenje Zakona o odgovornosti za štetu prema životnoj sredini

Izveštaj sastavila:

Tina Janjatović
samostalni savetnik
Odeljenje za informacije i saradnju sa civilnim društvom iz oblasti zaštite životne sredine
Sektor za strateško planiranje i projekte
Ministarstvo zaštite životne sredine