Danas se obeležava Svetski dan vlažnih područja

2 februar, 2022

logo vlazna podrucja

Svetski dan vlažnih područja podseća nas da je neophodno ulagati u očuvanje i održivo upravljanje vlažnim područjima radi postizanja globalnih ciljeva Agende 2030, globalnih ciljeva očuvanja biodiverziteta, Dekade obnove ekosistema 2021-2030 i zelenog oporavka.

Carska baraNa globalnom nivou neophodno je pojačati napore za očuvanje vlažnih područja i ove godine u Vuhanu, Kini, održava se 14. zasedanje Konferencije članica Ramsarske Konvencije. Ova godina predstavlja prekretnicu, jer će na ovogodišnjem 15. zasedanju Konferencije članica UN Konvencije o biološkoj raznovrsnosti biti usvojen novi globalni strateški okvir za očuvanje biodiverziteta nakon 2020. godine.

Ekosistemi vlažnih područja obezbeđuju brojne ekosistemske usluge koje su od vitalnog značaja za život ljudi i ekonomiju, predstavljajući moćna rešenja za obezbeđenje zdravlja, borbu protiv siromaštva, ublažavanje klimatskih promena i održivi razvoj. Vlažna staništa su ugrožena i vrlo osetljiva na uticaje ljudskih aktivnosti. Izveštaj Međuvladine platforme o biodiverzitetu i ekosistemskim uslugama pokazuje da je na globalnom nivou 85% vlažnih staništa izgubljeno, kao i da ona nestaju tri puta brže od šumskih ekosistema. Glavni faktori ugrožavanja vlažnih područja su zagađenje, klimatske promene, isušivanje, invazivne vrste, prekomerno korišćenje resursa.

PIO VlasinaU Srbiji je proglašeno jedanaest vlažnih područja od međunarodnog značaja čija ukupna površina premašuje 120.000 hektara. Među prvima su proglašeni Ludaško jezero i Obedska bara a potom Stari Begej – Carska bara, Slano kopovo, Labudovo okno, Peštersko polje, Vlasina, Gornje Podunavlje, Zasavica i Koviljsko-petrovaradinski rit. Područje Đerdap proglašeno je 2020. godine na površini od više od 66.000 hektara koliko je iznosila ukupna površina do tada proglašenih deset područja.

U toku je i revizija podataka o svim područjima u bazi podataka Ramsarske konvencije. Ramsarska konvencija usvojena je 2. februara 1971. godine u Ramsaru i obezbeđuje okvir za međunarodnu saradnju i aktivnosti na nacionalnom i lokalnom nivou sa ciljem očuvanja i racionalnog korišćenja vlažnih područja. Konvencija kao vlažna područja definiše sva jezera, reke, podzemne izdane, bare, močvare, vlažna travnata područja, tresave, oaze, estuare, delte, plimske nanose, mangrove, koralne grebene, kao i lokalitete nastale aktivnošću čoveka kao što su ribnjaci, pirinčana polja, vodene akumulacije i solane. Konvenciju je potpisalo 172 zemlje, među kojima i Republika Srbija.