
Svetski dan vlažnih područja podseća nas da je neophodno ulagati u očuvanje i održivo upravljanje vlažnim područjima radi postizanja globalnih ciljeva Agende 2030, globalnih ciljeva očuvanja biodiverziteta, Dekade obnove ekosistema 2021-2030 i zelenog oporavka.
Na globalnom nivou neophodno je pojačati napore za očuvanje vlažnih područja i ove godine u Vuhanu, Kini, održava se 14. zasedanje Konferencije članica Ramsarske Konvencije. Ova godina predstavlja prekretnicu, jer će na ovogodišnjem 15. zasedanju Konferencije članica UN Konvencije o biološkoj raznovrsnosti biti usvojen novi globalni strateški okvir za očuvanje biodiverziteta nakon 2020. godine.
Ekosistemi vlažnih područja obezbeđuju brojne ekosistemske usluge koje su od vitalnog značaja za život ljudi i ekonomiju, predstavljajući moćna rešenja za obezbeđenje zdravlja, borbu protiv siromaštva, ublažavanje klimatskih promena i održivi razvoj. Vlažna staništa su ugrožena i vrlo osetljiva na uticaje ljudskih aktivnosti. Izveštaj Međuvladine platforme o biodiverzitetu i ekosistemskim uslugama pokazuje da je na globalnom nivou 85% vlažnih staništa izgubljeno, kao i da ona nestaju tri puta brže od šumskih ekosistema. Glavni faktori ugrožavanja vlažnih područja su zagađenje, klimatske promene, isušivanje, invazivne vrste, prekomerno korišćenje resursa.
U Srbiji je proglašeno jedanaest vlažnih područja od međunarodnog značaja čija ukupna površina premašuje 120.000 hektara. Među prvima su proglašeni Ludaško jezero i Obedska bara a potom Stari Begej – Carska bara, Slano kopovo, Labudovo okno, Peštersko polje, Vlasina, Gornje Podunavlje, Zasavica i Koviljsko-petrovaradinski rit. Područje Đerdap proglašeno je 2020. godine na površini od više od 66.000 hektara koliko je iznosila ukupna površina do tada proglašenih deset područja.
U toku je i revizija podataka o svim područjima u bazi podataka Ramsarske konvencije. Ramsarska konvencija usvojena je 2. februara 1971. godine u Ramsaru i obezbeđuje okvir za međunarodnu saradnju i aktivnosti na nacionalnom i lokalnom nivou sa ciljem očuvanja i racionalnog korišćenja vlažnih područja. Konvencija kao vlažna područja definiše sva jezera, reke, podzemne izdane, bare, močvare, vlažna travnata područja, tresave, oaze, estuare, delte, plimske nanose, mangrove, koralne grebene, kao i lokalitete nastale aktivnošću čoveka kao što su ribnjaci, pirinčana polja, vodene akumulacije i solane. Konvenciju je potpisalo 172 zemlje, među kojima i Republika Srbija.